AUTOR ČLANKA 
O pregestacionom i gestacionom dijabatesu za portal NajDoktor.ba govori Aida Zujović-Ajanović, dr. medicine, specijalista ginekologije i akušerstva.
Šećerna bolest može se u trudnoći manifestirati u dva oblika: pregestacioni i gestacioni dijabates. Pregestacioni dijabetes je tip 1 ili tip 2 dijabetesa koji je prisutan prije začeća. Gestacioni dijabetes se definira kao oštećena tolerancija na glukozu koja se prvi put zapaža u toku trudnoće i obično nastaje kada se trudnoća završi.
Mada u oba slučaja postoji intolerancija na glukozu, pregestacioni i gestacioni dijabetes potpuno su različita stanja. Pregestacioni dijabetes predstavlja visok akušerski rizik. Loša glikoregulacija prije začeća i u toku organogeneze, predstavlja veliki rizik da se pojave malformacije ploda, naročito srčane i neurološke. Ove trudnice imaju visok rizik od pojave dijabetične ketoacidoze i potrebno im je vrlo često i pažljivo praćenje kako bi se riješile njihove kompleksne potrebe za glikoregulacijom.
Potrebna je česta kontrola fetusa kako bi se preduprijedile moguće koomplikacije. Nasuprot tome gestacioni dijabetes obično se regulira dijetom, a samo poneka trudnica mora da dobiva inzulin i ovaj tip dijabetesa, kada se otkrije, ne predstavlja veliki rizik za majku i bebu. Problem je što trudnica najčešće nema nikakvih tegoba pa veliki broj gestacionih dijabetesa ostane nedijagnosticiran. Ako se ne radi sistematsko otkrivanje gestacionog dijabetesa, na njega se može posumnjati naknadno, kada se rodi beba teža od četiri kilograma ili se javi neka akušerska komplikacija u vrijeme poroda.
Uzroci gestacionog dijabetesa
Trudnoća je sama po sebi dijabetogeno stanje. Hormoni koji stimuliraju rast i razvoj ploda mobiliziraju rezerve žene kako bi one bile na raspolaganju fetusu i to prvenstveno glukoza. Humani horionski gonadotropin (HCG), humani placentarni laktogen (HPL) te estrogen i progesteron značajno rastu u drugom dijelu trudnoće. HPL ima vodeću ulogu u promjenama koje vode ka glukoznoj intoleranciji i ima jak antiinzulinski i lipotički efekat. Kombinacija smanjene osjetljivosti na djelovanje inzulina i povišena mobilizacija glukoze dovodi do pojave dijabetesa u toku trudnoće. To se ne događa kod svih žena, već samo kod onih koje izlučuju manje inzulina kao odgovor na opterećenje glukozom. Mehanizmi ovih poremećaja nisu poznati pa nije moguća ni prevencija gestacionog dijabetesa. Od 2 do 4 posto trudnica ispolji gestacioni dijabetes. To je 100 puta više od broja trudnica sa pregestacionim dijabetesom. Gojazne žene, starija životna dob, osobe koje su već imale gestacioni dijabetes kao i žene koje su već rađale novorođenčad koja su teža za gestacionu starost su predisponiranije za ovaj poremećaj.
Redovna kontrola
Trudnoću opterećenu gestacionim dijabetesom ljekar prati kroz: kontrolu samog dijabetesa, sprječavanje komplikacija kod majke te sprečavanje komplikacija kod ploda. Liječenje dijabetesa podrazumijeva dijetalni režim, kontrolu glikemije i po potrebi inzulinsku terapiju.
Komplikacije prije porođaja češće su kod trudnica s gestacionim dijabetesom i najčešće je to trudnoća izazvana hipertenzija i preeklampsija i porođaj prije termina.
Kod ploda/novorođenčeta to su komplikacije koje su posljedica rasta ploda (što zavisi od postignute glikoregulacije) i one koje su posljedica težine dijabetesa i njegovih efekata na majku.
Trudnice koje dijabetes reguliraju inzulinom trebaju se podvrgnuti neinvazivnim testovima svake druge nedjelje počevši od 32. do 36. nedjelje. Kada je glikoregulacija dobra, trdunoća je nekomplicirana, veličina ploda je glavni faktor odluke da li porođaj inducirati prije nego što spontano započne. Kod normalne veličine ploda ne intervenira se do 41-42. nedjelje. Ako je plod veliki, za one manje od 4.000 grama moguće je raditi indukciju porođaja, za veće od 4.500 grama porod treba operativno dovršiti.
Moguće neonatalne komplikacije su hipoglikemija, policitemija i respiratorni distres, koji je najopasnija komplikacija. Bebe čije majke imaju gestacioni dijabetes imaju 5-6 puta veći rizik za nezrelost pluća nego bebe majki koje nisu imale dijabetes.
Gestacioni dijabetes uglavnom nestaje po završetku trudnoće, mada je ponekad potrebno više vremena da se uspostavi normalna glikoregulacija. Rijetko je potrebno nastaviti inzulinsku terapiju. Zapravo, to su žene koje su, ustvari, dobile tip 1 dijabetesa slučajno u toku trudnoće. Treba imati na umu da se sva oralna sredstva izlučuju mlijekom, uključujući metformin, a efekti na dojenčad do sada nisu poznati.
Rizik da žena koja je imala geostacioni dijabetes dobije tip 2 dijabetesa je 30-50 posto, a rizik da imaju gestacioni dijabetes u narednim trudnoćama je 50-70 posto. Preporučuje se ponoviti OGTT sa 75 grama glukoze šest nedjelja nakon poroda.
Planiranje trudnoće kod pregestacionog dijabetesa
Kada žena koja ima tip 2 dijabetesa poželi imati potomstvo, prije svega mora imati u vidu da njihove bebe imaju povećan rizik za urođene mane, a i ona sama izložena je povećanom riziku od pobačaja. Ipak, važno je znati da dobra priprema prije trudnoće i njega u toku trudnoće ove rizike znatno smanjuje.
Najvažnije je da žena ne zatrudni dok glikoregulacija ne bude idealna, to podrazumijeva dobru kontracepciju prije planirane trudnoće. Nijedno kontraceptivno sredstvo nije kontraindikovano kod žena s dijabetesom, a njihov izbor zavisi od individualne odluke.
Prije trudnoće treba isključiti sve lijekove za koje se ne zna kako djeluju na trudnoću. To važi i za većinu tableta koje se koriste za liječenje dijabetesa, pa je najbolje prije trudnoće započeti inzulinsku terapiju.
Dijabetičke komplikacije loše utječu na ishod trudnoće, pa je potrebno raditi test na uobičajene komplikacije; testirati urin, provjeriti očno dno, mjeriti krvni tlak, uradit EKG, pregled perifernih krvnih sudova i neurološki pregled. Kao i sve trudnice i one trebaju da uzimaju folnu kiselinu u preventivne svrhe.
Osim praćenja od dijabetologa, važno je da se žena dobro educira o značaju zdrave ishrane i fizičke aktivnosti kao i potrebama u ishrani žena u trdunoći. Svaka trudnica sa tipom 2 dijabetesa treba da ima glukomjer i da bude obučena za samokontrolu. Vrijednosti glikemije trebaju bit 4,4-6,1 mmol/l prije obroka i manje od 8,6 mmol/l nakon obroka (prema preporukama ADA).
Kod žena s dijabetesom tip 1 brojna klinička ispitivanja su pokazala da dobra regulacija glikemije prije i u toku trudnoće, posebno prva tri mjeseca, drastično smanjuje opasnost da se rodi beba s urođenim manama.
Nakon završetka trudnoće s gestacionim dijabetesom savjetuje se:
• Ljekarima koji kasnije brinu o vašem zdravlju recite da ste imali gestacioni dijabetes,
• Obavezno se testirajte na dijabetes 6-12 nedjelja nakon poroda, a zatim na 1-2 godine,
• Dojite vašu bebu, to smanjuje rizik da se dobije tip 2 dijabetesa,
• Pokušajte da u toku 6 -12 mjeseci postignete težinu koju ste prije trudnoće imali,
• Ako planirate narednu trudnoću, saopćite to vašem ljekaru,
• Vodite računa o pravilnoj ishrani i neka vam voda bude omiljeno piće,
• Obavezno se bavite fizičkom aktivnošću duže od 30 minuta bar pet dana nedjeljno,
• Ljekaru koji brine o zdravlju vaše bebe recite da ste imali gestacioni dijabetes,
• Svom djetetu, kad za to bude vrijeme, recite o njegovom riziku za dijabetes,
• Stvarajte navike vašem djetetu da se zdravo hrani i potičite ga na fizičku aktivnost više od 60 minuta dnevno,
• Kao porodica prihvatite zdrav stil života.
Slični članci
