U nastanku ove bolesti se navodi da postoji uticaj virusa, hromosomskih abnormalnosti, pada imuniteta, autoimunih bolesti, jonizujućeg zračenja i drugih faktora. Kako nijedan od navedenih faktora nije mogao direktno da se okrivi za nastanak, najvjerovatnije maligni preobražaj limfocita nastaje pod uticajem više njih istovremeno.

Non-Hodgkin limfom je maligna proliferacija limfatičnih ćelija imunog sistema, uključujući limfne čvorove, koštanu srž, slezinu, jetru i sistem za varenje. Ova bolest je znatno učestalija od Hodgkin-ovog ovog limfoma. Uzrok je nepoznat, ali mnoga savremena ispitivanja ukazuju na virusnu etiologiju.

Uzrok nastanka

U nastanku ove bolesti se navodi da postoji uticaj virusa, hromosomskih abnormalnosti, pada imuniteta, autoimunih bolesti, jonizujućeg zračenja i drugih faktora. Kako nijedan od navedenih faktora nije mogao direktno da se okrivi za nastanak, najvjerovatnije maligni preobražaj limfocita nastaje pod uticajem više njih istovremeno.

Klinička slika

Kod 70 % bolesnika pojavljuje se bezbolo periferno uvećanje limfnih žlijezdi, a povišena tjelesna temperatura, znojenje, gubitak tjelesne težine rjeđi su nego kod Hodgkin-ovog limfoma. Povećanje limfnih čvorova medijastinuma i retroperitoneuma izaziva simptome kompresije različitih organa. Najčešća dva problema pri tome, a za razliku od Hodgkin-ove bolesti, su opstrukcija gornje šuplje vene, pa nastaje oticanje glave i vrata. Također, pritisak na mokraćnu cijev može dovesti do prestanka rada bubrega. Anemija je u početku prisutna u oko 33% pacijenata da bi se kod većine razvila kasnije.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja isključivo na osnovu patohistološkog pregleda limfne žlijezde ili organa koji je zahvaćen. Citološko ispitivanje može da bude od pomoći u orijentaciji, kada je bolesnik vitalno ugrožen, ali nikada se na osnovu citološkog pregleda limfne žlijezde ne može postaviti definitivna dijagnoza. U perifemoj krvnoj slici nema tipičnih promjena. Tek u terminalnom stadijumu bolesti može da dođe do tzv. leukemijske faze, kada se u perifernom razmazu nalaze limfomske ćelije. Ukoliko postoji limfomska infiltracija organa, mogu da se nađu poremećeni testovi za funkcionalno ispitivanje tog organa (jetra, bubreg).

Liječenje

U liječenju Non – Hodgkin-ovog limfoma  glavno mjesto zauzima hemioterapija. Radio - terapija u liječenju ove bolesti ima uglavnom palijativni karakter. Primjenjuje se samo kada hemioterapijom nije uspela da se ukloni sva tumorska masa. Također, radio - terapija ima udjela u prevenciji širenja limfomskog procesa u CNS kod određenih agresivnih oblika Non Hodgkin-ovog limfoma. U novije vrijeme sve se više značaja pridaje alogenoj transplantaciji kostne srži kod agresivnih i rezistentnih oblika, kao i primjeni transplantacije matične ćelije hematopoeze iz periferne krvi.