AUTOR ČLANKA
Faktori povređivanja u sportu mogu biti vanjski (loša obuća, nepravilan trening, neadekvatna sportska oprema ili teren i dr.) i unutrašnji (nepravilna anatomska struktura, loša genetska predispozicija, nepravilan rast i razvoj i dr).
Od unutrašnjih faktora posebno treba naglasiti nepravilnu anatomsku strukturu tijela, koja ako se na vrijeme ne prepozna i preventivno-korektivno ne djeluje u većini slučajeva dovodi do pojave povreda. Takav slučaj je i sa Q uglom (Q angle) i povredama koljena. Brojne studije su dokazale ovu tvrdnju.
Šta je Q ugao?
Žene imaju širu karlicu u odnosu na muškarce. Posljedica toga je da je ugao između kosti natkoljenice i kosti podkoljenice veći. Taj ugao se naziva Q ugao.
Što je Q ugao veći stabilnost koljena je manja. Povećan Q ugao dovodi deformacije koja se zove "genu valgum" ili x noge. Smanjena stabilnost koljena kod žena dovodi i do neuporedivo većeg broja povreda koljena u odnosu na muškarce, posebno prednjih ukrštenih ligamenata koljena, unutrašnjeg meniskusa i unutrašnjeg kolateralnog ligamenta.
Simptomatski nerijetko će se pacijent žaliti na bolove u unutrašnjem i prednjem segmentu koljena kao i na osjećaj nestabilnosti posebno prilikom doskoka, promjene pravca u trčanju ili pravljenja "pivotiranja", odnosno, rotacije tijela sa fiksacijom donjih ekstremiteta.
Također evidentirane su mnoge povezanosti većeg Q ugla i "patelo-femoralnog sindroma" (prednja koljenska bol).
Dijagnostički Q ugao se može mjeriti analizom RTG, CT ili MRI snimka. Gledano sa aspekta "aktivnih pokreta" najprisutniji razlog za povećanje Q ugla je slabost mišića abduktora kuka.
Ravnotežni status natkoljenice u frontalnoj ravni zavisan je od balansa u snazi mišića primicača i odmicača natkoljenice, tj. mišića koji vrše pokrete u zglobu kuka u istoj ravni, ali u različitim smjerovima.
Ukoliko su mišići koji vrše odmicanje (abdukciju) noge u zglobu kuka slabi i ne mogu da održe ravnotežu kosti u odnosu na mišiće koji vrše primicanje (adukciju), koljena će se pomjerati ka unutra pod uticajem jačih mišića. Ovakva situacija nastaje zbog slabosti prvenstveno glutealnih mišića, m. tensor fasciae latae i ostalih stabilizatora kuka u održavanju ravnoteže natkoljenične kosti.
Da li se može to stanje popraviti najčešće je pitanje koje pacijenati postavljaju medicinskim stručnjacima iz oblasti fizijatrije i ortopedije. Da. Na položaj koljena se može uticati ciljanim vježbama i treningom. Kako? Ako je ravnoteža u snazi mišića koji pozicioniraju natkoljenicu narušena neophodno je slabe mišiće ojačati i smanjiti tenziju u napetim.
Mišići koji su slabi su prije svega glutealni mišići se stimulišu ne samo vježbama tokom kojih izvode pokrete već i onim u kojima samo vrše stabilizaciju kuka i koljena. Njihova stabilizaciona funkcija dolazi do izražaja posebno prilikom doskoka, te se slabost ogleda u naginjanju natkoljenice unutra a samim tim i koljena.
Na kraju, danas postoji velik broj neinvazivnih dijagnostičkih metoda kojim se u sklopu određivanja posturalnog statusa može odrediti i Q ugao. Nakon toga važno je napraviti adekvatan program vježbanja u smislu korekcije gore navedenog položaja natkoljenice/potkoljenice.
Uz standardne preventivne programe mogućnost povrede koljena uslijed povećanog Q ugla se može smanjiti i do 50 posto.
