Tireoiditis

Tihi limfocitni tireoiditis



Tihi limfocitni tireoiditis je subakutna autoimuna bolest koja se najčešće javlja kod žena u postpartalnom razdoblju i to u 5 do 10% postpartalnih žena.



Odlikuje se različitim stepenom povećanja štitne žlijezde bez bolne osjetljivosti te fazom privremene hipertireoze od nekoliko nedelja nakon koje dolazi do hipotireoze zbog potrošenih rezerva hormona štitnjače, no obično se na koncu bolesnik oporavlja i postaje eutireozan.



Hipertireoidna faza može biti kratka ili ostati neopažena, no kod mnogih žena se dijagnoza postavlja kada postanu hipotireoidne, ponekad i trajno.



Obzirom da je tihi limfocitni tireoiditis bolest koja spontano prolazi i traje nekoliko mjeseci liječenje je konzervativno, npr. beta-blokator tokom faze hipertireoze.



Antitireoidini lijekovi, hirurško liječenje i liječenje radioaktivnim jodom su kontraindicirani.



U prolaznoj fazi hipotireoze može biti potrebno dodatno liječenje hormonima štitne žlijezde. Kod većine se bolesnika funkcija štitnjače oporavlja, premda neki bolesnici ostaju trajno hipotireoidni te se zato funkcija štitnjače kontroliše za 6 do 12 mjeseci.



Tihi limfocitni tireoiditis će se gotovo uvijek javljati i nakon slijedećih trudnoća.



Subakutni tireoiditis



Subakutni tireoiditis (granulomatozni tireoiditis ili tireoiditis orijaških stanica ili de Quervainov tireoiditis) je akutna upalna bolest štitne žlijezde vjerovatno uzrokovana virusom, a u anamnezi se često navodi virusna infekcija gornjeg respiracijskog trakta.



Klinička slika uključuje nagli nastup "grlobolje" (ustvari bol u vratu) s progresivnom osjetljivošću vrata i blago povišenom temperaturom (37,8° do 38,3° C). Bol na vratu seli se karakteristično s jedne na drugu stranu, ali može se zadržati i u jednom području te širiti u donju čeljust i uši. Pogoršava se gutanje ili okretanjem glave.



Hipertireoza je česta u ranoj fazi bolesti jer se hormoni oslobađaju iz razorenih folikula. Također se može javiti umor i prostracija kakva se ne vidi u drugih bolesti štitne žlijezde. Pri fizikalnom pregledu štitnjača je asimetrično povećana, čvrsta i bolno osjetljiva.



Subakutni tireoiditis obično spontano prolazi za nekoliko mjeseci. Povremeno se ponovno javlja, a može izazvati trajnu hipotireozu kod opsežne destrukcije folikula.



Liječenje se sastoji u primjeni visokih doza acetilsalicilne kiseline ili nesteroidnih antireumatika. U težim i dugotrajnim slučajevima preporučuje se primjena kortikosteroida.



Liječenje treba prekinuti kada se akumulacija radiojoda vrati na normalu ili kada postigne više vrijednosti.



Hashimotov tireoiditis



Hashimotov tireoiditis (hronični limfocitni tireoiditis ili Hashimotova struma ili autoimuni tireoiditis) predstavlja hroničnu upalu štitne žlijezde s limfocitnom infiltracijom žlijezde koja je uzrokovana autoimunim faktorima te je jedan od najčešćih uzroka primarne hipotireoze.



Češći je kod žena nego kod muškaraca (8:1), a učestalost se povećava s dobi. Porodična anamneza bolesti štitne žlijezde je česta, a učestalost je veća kod bolesnika s kromosomskim bolestima kao što su Turnerov, Downov ili Klinefelterov sindrom.



Bolesnici se žale na bezbolno povećanje štitne žlijezde i osjećaj pritiska u vratu. Pri pregledu se otkriva neosjetljiva guša koja može biti glatka ili čvorasta, tvrda i čvrsto elastična za razliku od konzistencije normalne štinjače. Pri prvom pregledu mnogi bolesnici imaju hipotireozu.



Paralelno mogu postojati i druge autoimune endokrine bolesti poput npr. Addisonove bolesti. Schmidtov sindrom je Addisonova bolest zajedno s hipotireozom zbog Hashimotova tireoiditisa.



Hashimotov tireoiditis zahtjeva doživotnu terapiju hormonima štitnjače zbog smanjivanja guše i liječenja hipotireoze. Ponekad je hipotireoza prolazna.