Ovaj datum obilježava se svake godine sa ciljem da se promoviše puno i ravnopravno učešće osoba sa invaliditetom. Jedna milijarda ljudi ili 15% svjetske populacije ima neki oblik invaliditeta. Prevalencija je veća u zemljama u razvoju, gdje osobe sa invaliditetom češće imaju niži stepen obrazovanja, lošije zdravstvene ishode, niži nivo zaposlenosti i veće stope siromaštva.
Odjeljenje za ekonomske i socijalne probleme osoba sa invaliditetom Ujedinjenih nacija poziva da se 3. decembar ove godine - Međunarodni dan osoba sa invaliditetom - obilježi širom svijeta sa temom "Izgraditi bolji svet posle COVIDA 19 - inkluzivan, pristupačan i održiv za sve osobe" i obilježavat će se od 30. novembra do 4. decembra, uključujući 13. Konferenciju država potpisnica Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom Vodeća poruka ove godine glasi: "Nisu sve invalidnosti vidljive", sa fokusom na razumijevanje invaliditeta koji nisu odmah uočljivi, kao što su mentalne bolesti, hronični bol ili umor, oštećenje vida ili sluha, itd.
Od jedne milijarde ljudi u svijetu koji žive sa nekim invaliditetom, procjenjuje se da 450 miliona živi sa mentalnim ili neurološkim bolestima, a dvije trećine ove populacije neće potražiti stručnu medicinsku pomoć, uglavnom zbog stigme, diskriminacije i zanemarivanja.
Procijenjuje se da 69 miliona osoba svake godine širom svijeta pretrpi traumatske povrede mozga, dok je jedno od 160 djece identifikovano u spektru autizma. Ovo su samo neki primjeri miliona ljudi koji trenutno žive sa invaliditetom koji nije odmah uočljiv, i podsjetnik na važnost uklanjanja barijera za sve ljude koji žive sa invaliditetom, i vidljivim i nevidljivim.
Tokom pandemije koronavirusa, izolacija, prekid komunikacije, remećenje rutinskih postupaka i smanjena dostupnost usluga, zdravstvenih i ostalih, u velikoj mjeri utiču na život i mentalno blagostanje osoba sa invaliditetom.
Uprkos činjenici da invalidnost predstavlja stanje organizma i da će gotovo svi ljudi u nekom trenutku svog života imati privremeno ili trajno anatomsko ili funkcionalno oštećenje na nivou organa ili dijelova tijela, malo zemalja ima uspostavljene odgovarajuće mehanizme da u potpunosti odgovore na potrebe osoba sa invaliditetom.
Međutim, nisu sve osobe sa invaliditetom podjednako ugrožene. Kvalitet života ovih osoba umnogome zavisi od konteksta u kojem žive i od toga da li imaju obezbjeđen pristup uslugama zdravstvene zaštite, obrazovanju i zaposlenju.
