Ovaj nekadašnji direktor sarajevske Opće bolnice "Prim. dr. Abdulah Nakaš", danas sa pozicije izvršnog direktora uspješne Poliklinike Dr. Al-Tawil, objašnjava zašto je važno u BiH jasnije urediti odnose u javnom i privatnom zdravstvenom sektoru te zašto sve više pacijenata traži usluge u privatnoj praksi. U intervjuu također saznajte, kako se dr. Nakaš oslobađa svakodnevnog stresa, zašto je umjesto službenog automobila, kao prevozno sredstvo koristio vozilo Hitne pomoći.
Kako izgleda i nakon 40 godina staža raditi u zdravstvu. Predstavlja li Vam ovaj poziv još uvijek svojevrsni izazov?
Dr. Nakaš: Nakon 40 godina rada u javnom zdravstvenom sektoru i godinu pauze, moj ponovni angažman, a trenutno u privatnom zdravstvenom sektoru jedan je novi izazov. Zapravo, sve ono što je bilo vezano za javni sektor tih proteklih godina, sada se pojavljuje u sasvim drugom obliku. Privatno zdravstvo je veliki izazov u BiH i ukoliko se želite ozbiljno baviti time susrećete se sa nizom problema, a koje niste imali kada ste radili u javnom sektoru. Javni zdravstveni sektor bio je oslobođen niza neizvjesnosti, niza dodatnih pitanja i obaveza, za razliku od privatnog u kojem morate ispuniti jako puno uvjeta, standarda i zahtjeva pa tek onda možete raditi onako kako ste planirali.
Želite li reći da je zahtjevnije raditi u privatnom zdravstvenom sektoru?
Dr. Nakaš: Zahtjevnije prvenstveno iz razloga što vi kao privatnik morate obezbjediti strukturu u kojoj ćete raditi. Uspostavljate čitav jedan sistem! Morate naći prostor i opremiti ga, angažovati kvalitetan kadar, ako želite privući pacijente i svoje klijente. I to sve praktično donosi jednu neizvjesnost, koja apsolutno nije prisutna u javnom sektoru. U javnom sektoru imate menadžere koji su na određeni način osigurani tako što će imati dovoljno finansijskih sredstava za njihove materijalne troškove, za plate i na taj način daleko ležernije mogu raditi. U privatnom sektoru ako ne vodite računa o svim ovim navedenim elementima onda ćete se sigurno u kratkom periodu naći u situaciji da nećete imati kapacitet da možete dobro i kvalitetno raditi.
Danas se obilježava Svjetski dan zdravlja. Dovoljno ste dugo u zdravstvu da možete ocijeniti da li i u kojoj mjeri građani BiH dovoljno vode računa o svom zdravlju?
Dr. Nakaš: Imao sam sreću blisko sarađivati sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom. Blizak mi je njihov rad i aktivnosti koje poduzimaju povodom određenih dana. Ti dani su prilike u kojima praktično ponovo stavljate naglasak i pobuđujete pažnju šire zajednice na teme, koje vremenom ako se ne potenciraju, budu potisnute. Inače, mislim da smo mi, Bosanci i Hercegovci, skloni tome da brzo zaboravimo šta bi nam trebalo biti važno u vezi našeg zdravlja. A trebao bi nam biti izuzetno bitan naš stil života. Bilo da je riječ o životu žene koja je u fertilnoj dobi, ženi koja u trudnoći ne upražnjava loše navike, pa do poroda i cijelog dječijeg odrastanja kada slijedi period vakcinacije te brige o zubima, zdravlju i koži. Ako u tim periodima roditelji ne posvete ozbiljnu pažnju, stvara se podloga da sutra imate odraslu osobu sa narušenim imunološkim statusom. Stvaraju se preduvjeti za pojavu određenih bolesti. No, vratimo se vašem pitanju. Ne treba zaboraviti da smo svi mi u BiH bili izloženi jednom turbulentnom ratnom periodu, uključujući i lošu ishranu. Sve to ostavilo je dugotrajne posljedice. Evidentno je da danas imamo porast različitih oboljenja, bilo da su povezana za povišene masnoće u krvi, aterosklerozu, pretilost, dijabetes ili pojavu preranog javljanja pojedinih malignih oboljenja. U tom periodu stvorena je jedna negativna podloga za budući razvoj. Neophodno je da građane stalno podsjećamo o značaju zdravih stilova života, zdravom odrastanju, zdravom potomstvu i o značaju prevencije.
Evo prilike za to. Imate li savjet za naše čitatelje kada je u pitanju briga o zdravlju?
Dr. Nakaš: Briga o zdravlju potiče od porodice. Ovo ponavljam i naglašavam. Jer, porodica stvara ambijent za naredne generacije koje će od roditelja učiti kako se odnositi prema sebi, zdravlju i životu. Učiti ih da li preventivno djelovati u smisli vakcinacije, uzimanja određenih vitamina, povrća ili neke druge vrste ishrane koja će stvoriti ambijent da ne uđete sutra u neki metabolički poremećaj poput recimo povećanog holesterola.
Kako se dr. Nakaš brani od svakodnevnog stresa?
Dr. Nakaš: Imam najednostavniji recept koji sam uvijek koristio, a nazivam ga 'protočnim bojlerom'. A njegova bit je da ne uključuje funkciju grijana, protoka informacija u mozgu ako je nepotrebna. Sve što smatram da nije bitno za moje zdravlje ili moj život 'propustim' kroz uši i ne dozvolim da utiče na mene. To je jedini način da se odbranite. U suštini nikada ne žalim za prošlim i ne plašim se budućnosti. Zapravo živim u sadašnjosti. Moj 'problem' je sadašnjost i na taj način pokušavam racionalizirati sve stresove. Naravno, izbjegavam gledati emisije, medijske sadržaje orjentisane na crno. A najdominantnije je crno! Naime, mnoge stvari ljudima postaju stresogene zato što se involviraju u određena razmišljanja i procese, na koje nemaju uticaj. Iz ove pozicije zašto da brinem o Panamskim dokumentima, informacijama koliko je koji premijer ostavio offshore novca i da li tu ima Bosanaca i Hercegovaca ili neko ko možda sa mnom pije kafu, a da ja apsolutno ne znam da su oni takvi. Najgore je kad gledamo preko ograde. Najbolje je gledati u svoju avliju.
Kako započinjete radnu sedmicu i šta je recept Vaše vitalnosti i dobre organizacije?
Dr. Nakaš: Vodim računa o ranom lijeganju i ranom buđenju. Budim se uvijek između pola pet i pola šest. U periodu od pola šest do pola sedam već planiram dnevne aktivnosti, pijući kafu sa suprugom. Potom slijedi jedan drugi period kada počinjem raditi, a to su konsultacije sa samim sobom, najčešće dok idem pješice od kuće do posla. Nikad nisam išao na posao automobilom. Razdaljine od stana do mog radnog mjesta bile su nekada između tri do sedam kilometara.
Jedan sam od rijetkih direktora zdravstvenih ustanova koji čak nije ni donio odluku da se kupi motorno vozilo, kojim će se voziti direktor. Naprotiv, ako sam nekada ima obavezu otići dalje na sastanak vozili su me sa Hitnom pomoći, koja je bila u funkciji bolnice. Vozilo mi služi za vikende, a ako trebam prevoz koristim javni prevoz. Često ćete me sresti u tramvaju ili trolejbusu, a bio sam na neki način 22 godine direktor bolnice. Već godinu i po izvršni sam direktor u Poliklinici Dr. Al-Tawil i na ovo radno mjesto dolazim pješice.
Spomenuli ste Polikliniku Dr. Al-Tawil u kojoj ste od decembra 2014. na poziciji izvršnog direktora. Kako je došlo do ove saradnje?
Dr. Nakaš: Za ovu Polikliniku me veže nekoliko momenata. Prvi je da sam bio direktor Opće bolnice kada se vlasnik ove Poliklinike, dr. Đinan Al-Tawil, sa završenim medicinskim fakultetom interesovao za posao. Na moju preporuku javio mi se nakon okončanja rata i primljen je na specijalizaciju. I tada je pokazivao interes za gastroenterologiju i kardiologiju. Nakon položenog specijalističkog razvijao se upravo u tom smjeru. Rastao je, prvi je kod nas počeo raditi ultrazvuk srca i osigurao nam i tu mogućnost. Nakon izvjesnog vremena tražio je da radi dopunski, od mene je dobio saglasnost, jer je zakon dozvoljavao angažman izvan vremena. Nakon izvjesnog vremena dr. Đinan je došao i saopštio mi da bi dao otkaz. E sad, zamislite kad čovjek dolazi nakon svega, nakon što je završio specijalizaciju, već radio, stvorio ime i ugled, prekida radni odnos i odlazi u neizvjesnost. Skrenuo sam mu pažnju, iznenadio me, i onda sam mu stvorio obavezu da nam dolazi i radi ultrazvuk srca i druge pretrage, jer je bio jedini za to osposobljen. Radio je tako nekih pet do šest godina, dobio je od mene sporazumni raskid i zatim krenuo od svoje internističke ambulante. Pratio sam njegov razvoj, da bi mi 2005. godine, kada mi je brat Abdulah preselio u 61. godini, konstatovan povišen krvni pritisak. Otišao sam kod doktora Tawila i on je praktično bio moj liječnik, iako sam imao tu mogućnost u svojoj bolnici. Pratio sam njegovo razvoj i seljenje iz jedne poliklinike u drugu, nabavku jedne opreme, pa druge, nabavku CT-a i svega onoga što je radio. Kada sam otišao u mirovinu, pozvao me da mu pomognem i budem administrativni direktor, da bi se on mogao više posvetiti medicini. I evo već smo 15 mjeseci zajedno.
Lijepo zvuči vaša priča. Razvoj i rast jednog odnosa učenika i učitelja. Pratili ste njegov rad?
Dr. Nakaš: Tako je, sa posebnim naglaskom da sam ja sada učenik kod njega (osmijeh). Jer sam sad ušao u privatni sektor, koji je sasvim nešto drugo. Ranije sam radio u uslovima 'zaštićenog' menadžera, koji je imao ugovor sa Fondom. Menadžera koji je znao da će njemu plaće biti ako Fond ima novca. Kod nas je vrlo lako biti menadžer. Možda će se sad neko uskomešati i reći: Čuj lako! U sadašnjem odnosu ugovaranja, vi ugovarate sa Fondom i ugovarate godišnju tranšu, koja je bazirana na prethodnoj godini, uvećanu za određeni procenat ukoliko ide. Tranša je podijeljena u dva dijela. Dobivate novac za uposlenike i njihove plaće, po kolektivnom ugovoru. Ne dobivate za one naknade, dežure, tu morate malo povući ručnu. Ako nemate viška uposlenih vi ste tačno taj novac koji dobijete podijelili za plate. No, imate i oscilirajuće troškove, a to su pacijenti. Ako imate teške pacijente, komplikovane operacije, zahtjevna liječenja, puno intenzivne njege, ako imate puno hitnih i smrtnih slučajeva trošit ćete i puno više novca. Ako ste u prilici da vam pacijenti traže određene usluge, a vi ih uvodite u liječenje, trebat će vam i više novca. Tu vam se stvori minus. I tu možete da potonete. I onaj najružniji minus koji je nas sviju pratio, bar mene dok sam bio direktor, jeste odsustvo sredstava za amortizaciju. Ne možete je prevazići, nadoknađujete je na način što ćete pružati usluge koje ćete naplaćivati direktno od drugih fondova, pa na taj način 'zarađujete', tako to pokrijete ili ćete smanjiti broj pacijenata. Naime, kada sam bio u bolnici iskorištenost posteljnih kapaciteta je bila 75 posto. Čujem nedavno da je sada iskorištenost 50 posto. Kad sam bio direktor imali smo preko 2.000 poroda, a sad nema 1.000 i nešto poroda. Znači, što god manje radim više mi para ostaje. To je ta razlika između javnog sektora i tog menadžera, i privatnika koji mora da nađe sredstva da otvori i registruje firmu, uredi prostor po propisanim standardima i da onda praktično formirate cijenu iz koje ćete morati da nadoknadite plaće, dadžbine prema državi i da pokrivate svoju amortizaciju. Tu se pokazuje vaše umijeće poslovanja. Privatni sektor pokazuje svoju stabilnost u posljednje vrijeme, nažalost za pacijente što nemaju šansu da je njihov ulazak u privatni sektor plaćen od strane Fonda. Naprotiv, oni moraju uslugu platiti iz vlastitog džepa. A sve više pacijenata traži usluge u privatnom sektoru.
Zašto?
Dr. Nakaš: Zato što je javni sektor na određeni način 'začepljen' svojom nesposobnošću čak i takorekući nemarom, neadekvatnom upotrebom opreme, čestim kvarovima, hiperamortizacijom opreme, zloupotrebom pacijentovog vremena i onda su pacijenti na određeni način prisiljeni da u kraćem vremenskom roku dobiju tu uslugu u privatnom sektoru. Dešava se i da privatnici često angažuju najbolje doktore, imena koja su dobra u javnom sektoru. Angažuju ih izvan njihovog radnog vremena i zatim privlače te pacijente da im dođu. Postoje poznati hirurzi ili gastroenterolozi kod kojeg fizički i realno ne možete doći u javnom sektoru. Jer, oni imaju i vježbe, i studente, i pacijente, a onda ga imate kod privatnika, ali izvan radnog vremena. On ima tačno svoje vrijeme, i vi dobijete to njegovo vrijeme za taj novac, i zato dođete u situaciju da ćete radije ići kod privatnika da se liječite. Ne treba to vezati za korupciju. Nisu ti ljudi korumpirani. Mada opet postoji jedan broj onih koji će preusmjeravati pacijente, zato kažem sami smo krivi, a najviše direktori. Jer, oni znaju ko su ti ljudi i samo trebaju reći taj i taj neće dobiti ugovor. To je direktorovo pravo, neće dobiti saglasnot da radi dopunski. Po zakonu direktor je taj koji odobrava uz prethodno odobrenje komisije, ali njegova je zadnja. I ako znate da taj čovjek zloupotrebljava sve to u okviru svog radnog vremena, nećete mu naravno to dozvoliti. Ali dajte onim ljudima koji ne mogu u redovno radno vrijeme doći do tih stručnjaka da oni to mogu obaviti kod privatnika.
Koje medicinske discipline su u fokusu rada Poliklinike Dr. Al -Tawil?
Dr. Nakaš: Poliklinika je, inače, počela raditi kao internistička ambulanta. Ono što joj je 'kor biznis' jesu interna medicina i kardiologija, zato što je dr. Đinan subspecijalista kardiolog i specijalista interne medicine. Drugi kor je dijagnostika, to su radiologija, ultrazvuk, CT, evo sada i magnet koji smo kupili. To je opet iz drugog razloga jer je Aida, supruga doktora Đinana, radiolog. Možemo reći da je ovo porodična firma, i to je nešto što je kvalitetno i u tom dijelu je budućnost. To je jedan dobar temelj, jer ako imate porodičnu firmu, ona stvara dobrobit za budućnost. Vjerovatno će neko da nastavi to u budućnosti. U porodici supruge doktora Đinana je profesor Sefić oftalmolog, porodica koja je generacijama već prisutna u medicini, oni već imaju tu tradiciju i u privatnoj praksi, i svjesno razvijaju svoje kapacitete.
Naravno, kada govorimo o dijagnostici, i laboratorijskoj, radiološkoj i internističkoj disciplini fokus nam je prvenstveno prevencija bolesti: sistematski pregledi i rani pregledi, otkrivanje potencijalnih žarišta koja mogu prerasti u neku bolest. Imamo i specijaliste iz drugih medicinskih disciplina poput hirurgije. Naime, otvorili smo dnevnu bolnicu i registrovali je za operativne zahvate u lokalnoj anesteziji. Sa svojim timom možemo da se bavimo malim operativnim zahvatima tzv. jednodnevne hirurgije. To praktično znači da pacijent bude prethodno 'obrađen', ujutro operiran, istog dana ili sutra dan on ide kući.
Da li je to budućnost zdravstva?
Dr. Nakaš: Upravo tako. Nisu budućnost kreveti, ležanje pacijenata, da ga zadržimo 15 dana, na tome se ne zarađuje. Na tome se samo gubi. Taj segment nam je u fokusu. Bavimo se, također, i hirurgijom štitne žlijezde, dijagnostikom i liječenjem kod oboljenja dojke, dijagnostikom i liječenjem u oblasti ortopedije, intervencijama kroz određene artroskopske pretrage ili artroskopske operativne zahvate. Pored toga razvili smo segment u kojem se bavimo bolom u donjem dijelu kičme i prevencijom tog bola. Planiramo se razvijati u određenim disciplinama i subdisciplinama. Unazad dvije godine dr. Đinan se pored svoje dosadašnje prakse usko usmjerio i na liječenje bolesti proširenih vena, od svih tih jednostavnijih metoda liječenjem pjenom do najkomplikovanijih i to ne samo u Sarajevu, nego i u drugim gradovima i izvan BiH. Iako nemamo svoju mrežu sarađujemo sa drugim poliklinikama, koje nam na određeni način omogućavaju da svoju djelatnost proširimo. Imamo ugovor i sa bolnicom Sveta Katarina, koji je još u razvoju, jer smo trebali da obezbjedimo određene dijagnostičke i terapijske prostore. I taj dijagnostički dio je kompletiran nabavkom magneta, jer bez njega ne bismo mogli raditi. U radiološkoj komponenti pored klasične radiologije pružamo i kompjuteriziranu višeslojnu tomografiju, mamografiju, denzitometriju, a bavimo se i fizikalnom medicinom. Planirano u budućnosti privuči što više poznatih imena, bilo da se radi o imenima iz BiH ili inostranstva, Jer, imate pacijente koji žele da se operišu kod nekog poznatog liječnika u Hrvatskoj. Umjesto da ti pacijenti idu tamo, sklapamo ugovore sa takvim liječnicima, koji dolaze kod nas.
Spomenuli ste nabavku magneta. O kakvom aparatu je zapravo riječ?
Dr. Nakaš: Radi se o aparatu proizvođača Siemens, to je model 1,5 Tesla Essenza. U stanju je da svojim softverskim rješenjima uradi gotovo sve dijagnostičke pretrage na ljudskom tijelu, od magneta cijelog tijela do magneta krvnih sudova, sa kontrastom i bez kontrasta. Aparat ne zrači, nije štetan, omogućava da u kratkom vremenu uradite preglede.
Daje nam, između ostalih, i mogućnost pretraga tankog i debelog crijeva bez kamere, specifičnim programima. Aparat je nešto što bez ikakvih štetnih posljedica osigurava finalnu dijagnozu. Naravno, taj magnet neće biti sredstvo, koje ćemo mi prvo koristiti u dijagnostici. Poštujemo uvijek postupnost, najviše se sazna od anamneze.
Razvoj radiološke dijagnostike je dostigao taj vrhunac i nivo da vam praktično omogućava da uđete u ljudsko tijelo i vidite ga prije operacije. Hirurzi su uvijek imali problem 'zatvorene vreće', stomak je uvijek bio zatvorena vreća, pa i kad se završi ultrazvuk, rendgen, magnet, čekaju vas iznenađenja kad uđete u taj prostor. Naravno, radimo i preglede biopsije, imamo ugovore sa domaćim i stranim osiguravajući društvima, i sa drugim poliklinikama u Sarajevu, ugovore sa drugim laboratorijama poput Prolaba.
Želimo napraviti jedan multidiscipliniran tim iz više institucija koji će osigurati pacijentu da u kratkom vremenskom periodu može dobiti dobru zdravstvenu uslugu.
Trenutno se u Poliklinici Dr. Al-Tawil radi promotivni dio magnetne rezonance. Cijene će biti snižene za 45 posto u odnosu na redovne. Slijede i druge aktivnosti, jer i dr. Đinan sa suprugom planira razvoj Poliklinike, ubrzo ponuditi sadržaje, koje možda drugi i ne nude.
Zahvalan sam što sam na određeni način ušao u ovo priču sa doktorom Đinanom, jer me jako interesuje i pozicija potpune jednakosti privatnog i javnog sektora. Dok sam radio kao pomoćnik federalnog ministra sudjelovao sam u izradi prvog Zakona o zdravstvenoj zaštiti 1997. Bio sam i konsultant i kad je ovaj drugi zakon donesen. Svugdje smo rekli da je javno i privatno zdravstvo jednako. Mi čak u nekim zakonskim rješenjima, uopšte ne spominjemo javno i privatno, nego kažemo zdravstvene ustanove. Ono se odnosi i na javne i na privatne. No, nažalost one nisu jednake pred zakonom, jer ne mogu da konkurišu za sredstva kod fondova i ne mogu osigurati pacijentima da koriste svoju zdravstvenu legitimaciju kada dođu u ove prostore. Nadam se da ćemo na neki način stvoriti integraciju po modelu (3P) Public Private Partnership. Volio bih da zaživi u budućnosti i da nemamo te dvojnosti, koja je ipak prisutna, a najveća je dvojnost u tome što je privatni sektor osuđen da sam osigurava resurse za rad i održavanje, a javni to na određeni način dobiva servirano. Kada to izjednačimo, onda ćemo izjednačiti i mogućnost pacijenata da mogu koristiti sve resurse. I ovaj naš magnet je, koliko ja znam drugi magnet u privatnom sektoru, prvi je u Poliklinici Sunce Agram, postojao je još jedan magnet koji je vodio doktor Sulejmanpašić. Za magnet sam na društvenim mrežama rekao da je to poklon Poliklinike Dr. Al-Tawil gradu Sarajevu za njegov rođendan, jer počinje praktično sa radom 7. aprila. Fond to nije finasirao, neko se pobrinuo da preko svojih leđa kroz kredit stvori ambijent i takvu uslugu pacijentima. Sarajlije trebaju da budu ponosne.
(NajDoktor.ba/ I. Đ.)
Slični članci
