„Ako je nastala rana od ležanja za to nije kriva bolest, to je vidljiv znak grijeha negovatelja“ – rekla je Florens Najtingel 1859.godine.
Savremena nauka kaže – to je neuspjeh cjelokupnog sistema zdravstvene zaštite.
Oštećenje integriteta kože javlja se kod nepokretnih, djelimično ili ograničeno pokretnih i kod inaktivnih pacijenata. Ovakva stanja mogu uzrokovati mnoge bolesti ili traume. Dekubitusi se najčešće javljaju kod pacijenata u bolnicama (i u visoko razvijenim državama), domovima za stare i nešto rjeđe u kućnim uslovima. U zdravstvenim ustanovama o prevenciji i liječenju dekubitusa brinu sestre i ljekari, a u kućnim uslovima to je uglavnom prepušteno bliskim osobama. Troškovi liječenja su 2,5 puta veći od troškova prevencije.
Stoga je razumjevanje uzroka i mehanizma nastanka, uz primjenu mjera prevencije, ključ za sprečavanja dekubitusa.
Dijelovi tijela koji su pod rizikom za nastajanje dekubitalnih rana su oni koji su najviše izloženi pritisku – leđna i trtična kost, greben sedalne, gornji dio bedrene kosti, pete, laktovi, lopatice i ušne školjke. Unutrašnje faktore rizika treba kontrolisati i korigovati ako je to moguće što je zadatak zdravstvenih radnika, a spoljašnje eliminisati. Osnovni spoljašnji faktor je pritisak koji pogoršava cirkulaciju krvi, snadbjevanje kiseonikom i drugim hranljivim materijama neophodnim za rad ćelija kože. Taj proces dovodi do usporene eliminacije štetnih materija i početnih oštećenja kože. Klizanje tijela nastaje kada pacijent klizi naniže u krevetu ili stolici. Sile trenja dovode do istezanja ili prelamanja kože i kidanja malih krvnih sudova, što ima za posljedicu prekid cirkulacije u tom dijelu kože. Trenje nastaje pri nepravilnom pomjeranju bolesnika, kada ga „vučemo“ po podlozi što dovodi do vidljivih oštećenja površinskog sloja kože. Vlažnost kože, usljed znojenja ili inkontinencije mokraće i stolice, povećava sile klizanja i trenja i remeti osnovne funkcije kože.
Nastanak dekubitusa sprečava se pojačanim mjerama lične higijene, kupanjem ili prebrisavanjem tijela toplom vodom i neutralnim sredstvima uz blagu masažu blagim hidrantnim kremama. Posebnu pažnju treba posvetiti higijeni anogenitalne regije. Kod inkontinentnih pacijenata primjeniti savremena pomagala. Pelene sa indikatorom vlažnosti su vrlo korisne i mogu se dobiti na recept. Pri odabiru pomagala treba obratiti pažnju na sertifikat kvaliteta i RothWel test koji definiše moć upijanja. Takođe, treba izbjegavati upotrebu urinarnih katetera. Lično i posteljno rublje treba da bude komotno i od prirodnih materijala, bez šavova, dugmadi i nabora. Pri svakoj aktivnosti oko bolesnika provjeravati izgled kože. Uz pomoć ogledala sa drškom kontrolu mogu obavljati i sami pacijenti. Promjenu položaja tijela treba vršiti na dva sata, a nekada i češće. Pri promjeni položaja tijela aktivirati bolesnika maksimalno i koristiti tehniku odizanja od podloge uz pomoć trapeza ili mekih podmetača.
Kod nas se na tržištu mogu kupiti razne vrste preventivno korektivnih pomagala. Pri odabiru se posavjetujte sa stručnjacima. Možete i sami da ih napravite. Urolajte frotir po dužini ili sašijte navlaku (2m/0,4m), napunite je sjeckanom spužvom. Dobićete takozvanu Klajn rolnu koja može da se obavija oko tijela, podvlači i služi kao oslonac. Radi rasterećenja koristite i veće ili manje jastučiće. Napravite raspored promjene položaja tijela. Izbjegavajte položaj na na leđima i sjedenje. Pacijent koji koristi kolica trebalo bi da na svakih 15 minita premješta težinu tijela samostalno ili uz pomoć druge osobe. Kod pacijenata sa oduzetošću jedne strane tijela izbjegavati da leže na oduzetoj strani. Adekvatni kreveti, antidekubitalni dušeci ili jastučići, kao i razne vrste podmetača mogu da rasterete osetljiva mjesta na tijelu.
U zavisnosti od stanja pacijenta preporučuje se ishrana bogata proteinima, mineralima i vitaminima. Težiti održavanju idealne mase, jer mršavost, ali i gojaznost predstavljaju faktor rizika. Pri hranjenju voditi računa da se ostaci hrane ne nađu u postelji, jer i mrvice hljeba mogu da izazovu oštećenje kože.
I pored svih mjera prevencije, dekubitus može nastati. Prvi upozoravajući znak je crvenilo, osjećaj svraba i bola (I stadijum). Zatim slijede plikovi i otok (II stadijum) i te promjene su reverzibilne. Kod III, IV i V stadijuma nastaju oštećenja vezivnog i mišićnog tkiva ili oštećenja kostiju. Pored kozervativnog tretmana, duboki dekubitusi zahtevaju hirurški tretman.
Vrlo je važno znati da je prije i nakon bilo koje aktivnosti obavezno oprati ruke. Za tretman 
rane koristiti sredstva koja nisu citotoksična. U kućnim uslovima se može primjeniti fiziološki rastvor. U ponudi su razne vrste obloga i gelova u cilju vlažnog zarastanja rane koji su vrlo efikasni, bezbjedni i jednostavni za upotrebu, a mogu ostati na rani više dana. Liječenje dekubitusa veoma je složen i dug proces koji zahtjeva multidisciplinaran pristup. Posebno važnu ulogu u liječenju oboljelih ima medicinska sestra koja bolesniku pruža svu potrebnu njegu i sprovodi neophodne mjere prevencije.
NajDoktor.ba
