Mnoge studije su potvrdile povezanost stresa i autoimunih bolesti i to ne ne samo kao njihovog pokretača, već kao i činioca koji dovodi do njihovog pogoršanja. Među njima je i Bazedovljeva bolest štitne žljezde. 

Istraživanja pokazuju da su kod većine bolesnika stresne situacije prethodile bar godinu dana prije ispoljavanja bolesti.

Štitna žljezda u stresu prima poruku „opasnost!“. Zato pojačano proizvodi hormone koji, zajedno sa hormonima drugih endokrinih žljezda, otvaraju energetske rezerve. Hormoni djeluju i na srce podstičući ga da brže pumpa krv da bi svaki dio tijela bio pripremljen za odbranu. Sve bi bilo u najboljem redu kada bi organizam zaista fizički potrošio sve to što mu je ponuđeno za odbranu.

Međutim, nevolja je u tome što on to ne čini, pa se sav taj arsenal najrazličitijeg „oružija“ usmjerava na sopstveni organizam.U tim nervnim i endokrinim procesima, koji ne ostavljaju mirnim ni imunološki sistem, neminovna je pojava autoimune bolesti kao što su šećerna bolest, hipertireoza ili oboljenje nadbubrežnih žljezda.


Bazedovljeva bolest nastaje kada imunološki sistem ne prepoznaje tkivo štitne žjlezde kao svoje, već ga biološkim mehanizmima napada kao da je strano tijelo. Naš organizam postaje stranac protiv koga se treba boriti. Posljedica ove imunološke reakcije je povećanje štitne žljezde, pojačano stvaranje hormona koji ubrzavaju rad srca, pojačano znojenje i osetljivost na toplotu, podrhtavanje ruku, slabost, umor i smanjenje tjelesne težine čak i pri normalnoj ishrani. Povećana količina hormona nepovoljno djeluje i na psihu izazivajući preosetljivost, nervnu napetost i promjenu ponašanja.

Ova hipertireoza (ili kako je još stručnjaci nazivaju – tireotoksikoza) se kod nekih osoba pojavljuje samo jednom i nestaje u roku od nekoliko mjeseci ili godina. Kod drugih ljudi se ona nikada ne povlači.

Štitna žljezda

Bazedovljeva bolest je splet različitih činilaca i može biti i genetski predodređena nasleđivanjem. Od spoljašnjih uzročnika na njenu pojavu najčešće utiču infekcije, nedostatak ili višak joda, pušenje, imunoterapijski ljekovi i stres. Povezanost ove bolesti i stresa nastaje izmjenom hormona, neurotransmitera i citokina, koji mogu da se otkriju laboratorijskim ispitivanjima u krvnom serumu. Osobe sklone ovoj bolesti godinama prije njene pojave mogu u krvnom serumu da imaju povišenu koncentraciju autoantitela. Žene od nje češće oboljevaju, obično između 30. i 50. godine.

Za pojavu autoimunih bolesti izazvanih stresom važno je i kako shvatamo opasnost. Za nekog je nedostatak novca prolazna epizoda, a drugi ga mogu doživjeti kao atak na život. Testovima ličnosti utvrđeno je da od Bazedovljeve bolesti češće oboljevaju osobe sa hipohondrijom, depresijom ili one koje su nervno iscrpljene.

Oboljeli od svih autoimunih bolesti, među kojima je i hipertireoza, treba da se upoznaju sa svojom bolešću i da se maksimalno trude da smanje stresogene situacije ili svoje reakcije. Tada je liječenje hipertireoze uspešnije i brže. To potvrđuje i sve aktuelnije liječenje medikamentoznom terapijom i psihoterapijom koje se sprovodi istovremeno.
 

MojDoktor.ba