Ako kod jedne osobe postoje udružena bar tri od nabrojanih problema, drastično se povećava rizik za bolesti srca, dijabetes i moždani udar. Metabolički sindrom, naime, može dovesti do ateroskleroze, tj. nagomilavanja holesterola i drugih tvari u zidovima krvnih žila. Ove nakupine (plakovi) izboče se u unutrašnjost krvnih žila i ometaju protok krvi. Nekad se desi i naglo začepljenje kad se na tim mjestima nagomilavaju slijepljeni krvni ugrušci – ova začepljenja uzrok su infarkta ako se dese na srčanim arterijama, odnosno moždanog udara ako se dese na moždanim arterijama. Smatra se da danas jedna od šest osoba ima kriterije za metabolički sindrom. Stoga svi moramo brinuti o svojim faktorima rizika.
Većina elemenata metaboličkog sindroma ne izaziva tegobe. Obično ne osjetimo visoki krvni pritisak (iako se kod nekih osoba znaju javiti potiljačne glavobolje, ružan osjećaj u glavi ili nelagoda u prsima) ili povišen holesterol (kod rijetkih se jave blage vrtoglavice). Često je jedini vidljiv segment sindroma višak masti na trbuhu. Osobe kod kojih postoji pojasno nagomilavanje masnih naslaga su u riziku od nastanka metaboličkog sindroma. Općenito, ovo znači obim struka od preko 88 cm kod žena i preko 102 cm kod muškaraca.
Trigliceridi su vrsta masti koje tijelo sačinjava od viška kalorija. Rizik od metaboličkog sindroma raste s trigliceridima u koncentraciji iznad 1,7 mmol/L u krvi. Osim terapije lijekovima, najbolji način da se snizi koncentracija triglicerida je mršavljenje, vježbanje i smanjenje unosa kalorija, prije svega smanjenje unosa slatke hrane.
Holesterol je vrsta masti koja učestvuje u izgradnji tjelesnih stanica, ali je i dio strukture nekih hormona. Postoji više vrsta holeserola. Pojednostavljeno, "dobri" holesterol označava se kao HDL, a "loši" kao LDL. Ako je HDL-holesterol kod žena niži od 1,3 mmol/L, odnosno u muškaraca niži od 1,0 mmol/L, raste rizik od razvoja metaboličkog sindroma. Dobri holesterol se može podići mršavljenjem, boljom prehranom i drugim promjenama životnog stila.
Insulin je hormon koji pomaže tijelu da koristi glukozu (vrsta šećera) za dobijanje energije, istovremeno držeći visinu šećera u krvi pod kontrolom, tj. ne dozvoljava porast šećera u krvi. No, nekad insulin ne može djelovati ili se ne izlučuje u dovoljnoj količini, pa šećer u krvi postaje visok. Visok šećer u krvi s razvojem dijabetesa (šećerne bolesti) uzrok je niza ozbiljnih, pa i po život opasnih zdravstvenih problema. Iako su gornje dozvoljene vrijednosti još malo iznad, šećer u krvi uzetoj na prazan želudac već iznad 5,5 mmol/L rizik je za metabolički sindrom.
Krvni pritisak je sila kojom krv pritiska zidove arterija, i to "gornji" (veća cifra) u trenutku "otkucaja" srca, a "donji" (manja cifra) u vrijeme između dva otkucaja srca. Krvni pritisak preko 130/85 mmHg je rizik za razvoj metaboličkog sindroma. Osim lijekovima, krvni pritisak može se spustiti neslanom ishranom, mršavljenjem, obustavom pušenja, redovitim kretanjem i vježbanjem.
Vjerovatnoća pojave metaboličkog sindroma raste s godinama, a u nekim slučajevima postoji i genetska predispozicija. U kontekstu genetike rizici se ne mogu mijenjati, ali zdravim životnim stilom znatno se mogu smanjiti rizici od ostalih komponenata sindroma, a time smanjiti i rizik od srčanog udara (infarkta), moždanog udara i dijabetesa.
Preporučuje se održavanje tjelesne aktivnosti. Aktivne osobe imaju niži rizik od razvoja metaboličkog sindroma. Potrebno je najmanje 30 minuta vježbanja dnevno (makar u formi živahnog hodanja), bar pet dana u sedmici. Bilo bi dobro ne zaustaviti se na tome. Što se više krećemo tokom dana, zdravlje će nam biti bolje. Nekad i samo dodatnih 10 minuta vježanja može napraviti velike dobiti za zdravlje. Nastojte pješice ići na posao, unesite hodanje/šetnje u svoj dnevni raspored aktivnosti. Izvrsna motivacija je praćenje pređene razdaljine lako dostupnim aplikacijama za iOS ili Android telefone.
Potrebno je držati tjelesnu težinu pod kontrolom. Previše tjelesne masti je mogući uzrok metaboličkog sindroma i tijesno je povezano sa svim drugim zdravstvenim problemima koji sačinjavaju ovaj sindrom. Višak tjelesne masti ometa djelovanje insulina, hormona koji drži stabilnom visinu šećera u krvi. Ovo stanje nazivamo insulinskom rezistencijom i jedan je od čestih uzroka metaboličkog sindroma.
Postoje i drugi mogući uzroci metaboličkog sindroma, odnosno faktori koji povećavaju rizik od njegove pojave, ili ga čine opasnijim po organizam. Ako postoji inflamacija (upala) u tjelesnim sistemima ili ako se krv lako zgrušava, raste vjerovatnoća za nastanak metaboličkog sindroma. Druga stanja koja mogu doprinijeti su: masna jetra (previše triglicerida i drugih masti u jetri), sindrom policističnih ovarija (mnogobrojne ciste na jajnicima kod žena – ponekad i uzrok neplodnosti), žučni kamenci, apnea u snu (prekidi disanja tokom spavanja, pa tijelo ne dobiva dovoljno kisika tokom noći).
Pušači obavezno moraju definitivno obustaviti pušenje. Iako pušenje nije rizik za razvoj samog sindroma, ono je vrlo opasno jer dodatno i vrlo značajno povećava rizik od infarkta, moždanog udara, začepljavanja arterija i amputacija ekstremiteta, ali i karcinoma pluća, bronha, grkljana i usne šupljine.
Mijenjajte navike! Dobro je smanjiti unos šećera, soli, zasićenih masti i procesirane (tvornički obrađene i polugotove) hrane, a jesti više povrća, voća i integralnih žitarica. Poželjno je više tjelesne aktivnosti. Ovakva promjena životnog stila dovodi do sniženja koncentracije šećera u krvi, sniženja triglicerida i lošeg holesterola, podizanja dobrog holesterola, smanjenja obima struka i sniženja krvnog pritiska, tj. djeluje se upravo na faktore nastanka metaboličkog sindroma. Promjene životnog stila (vježbanje, niskokalorična dijeta, neslana i nemasna ishrana) smanjuju rizik od metaboličkog sindroma za čak 41% kod osoba koje su već u pre-dijabetičkom stanju!
Lijekovi mogu pomoći kada za to postoje indikacije. Među lijekovima koji pomažu u smanjenju rizika od metaboličkog sindroma su: statini (lijekovi za kontrolu holesterola), lijekovi za hipertenziju, lijekovi protiv zgrušavanja krvi itd.
Kako se većina elemenata metaboličkog sindroma (osim jasno vidljive prekomjerne tjelesne težine) može otkriti tek laboratorijskim pretragama i pregledima kod doktora, neophodno je redovito posjećivati svog doktora, a pri sumnji na metabolički sindrom potražiti i savjet kod kardiologa, endokrinologa i nutricionista.
Preuzeto sa kardiocentar.ba
Popularno
