Liječenje astme
Saglasno GINA (Global Initiative for Asthma - globalna inicijativa u liječenju astme) smjernicama za liječenje astme, cilj liječenja je maksimalno ublažiti simptome bolesti, izbjeći nagla pogoršanja bolesti te hitne ljekarske intervencije, minimalno uzimanje lijekova za olakšanje tegoba te omogućavanje obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Za potpuno postizanje cilja liječenja potrebna je trajna edukacija bolesnika usmjerena ka isticanju važnosti trajnog praćenja težine bolesti, izbjegavanju pokretača astme te pridržavanju propisanog liječenja.Svi lijekovi koji se danas koriste u liječenju astme mogu se svrstati u dvije osnovne skupine. Prvu skupinu čine lijekovi koji djeluju tako da suzbijaju upalu (protuupalni lijekovi), dok u drugu skupinu spadaju oni koji šire dišne putove i olakšavaju prolaz zraka kroz njih.
Protuupalni lijekovi koji se primjenjuju u liječenju astme
Protuupalni lijekovi za održavanje kontrole bolesti smanjuju oticanje dišnih putova u plućima čime sprečavaju pogoršanje simptoma i daljnje napredovanje bolesti te prevenišu akutne napadaje astme. U ovu grupu lijekova spadaju: inhalacijski kortikosteroidi (IKS), beta-2-agonisti produženog djelovanja, teofilin i antileukotrieni.
Danas se po GINA smjernicama kao najjači protuupalni lijekovi navode inhalacijski kortikosteroidi.
Na našem tržištu nalaze se trenutno tri lijeka koji se primjenjuju u liječenju. To su: budezonid, ciklezonid i flutikazon. Svi ovi lijekovi primjenjuju se inhalacijom iz posebnih inhalatora i za korištenje svakog važno je poznavanje pravilne tehnike primjene (udisanja).
Osim inhalacijskih kortikosteroida u protuupalne lijekove ubrajamo i antagoniste leukotriena. Ovi lijekovi djeluju samo na jednu skupinu faktora alergijske upale pa samim time imaju slabiji protuupalni učinak od inhalacijskih kortikosteroida. Obično se koriste kao dodatna terapija inhalacijskim kortikosteroidima.
Ne postoji jedan najbolji ili najjači lijek protiv astme. Ljekar prema učinjenim nalazima procijeni koji oblik liječenja je najprimjereniji u pojedinom slučaju. Daljnjim kontrolama i praćenjem procjenjuje se učinkovitost i po potrebi koriguje liječenje povećanjem ili smanjenjem doza ili izmjenom kombinacije lijekova do postizanja potpune kontrole bolesti. Po postizanju kontrole liječenje se prilagođava kako bi se postignuta kontrola održala najmanjom potrebnom dozom lijekova.
Liječenje astme je dugotrajno i za postizanje potpunog učinka treba proći izvjesno vrijeme. Obično se prvi učinci osjete već nakon nekoliko sati, ali za postizanje punog učinka treba pričekati i nekoliko mjeseci, ovisno o dužini trajanja tegoba i stupnju oštećenja plućne funkcije. Ako učinak nije nastupio ili dolazi do pogoršanja, potrebno se javiti ljekaru koji će u prvom redu provjeriti uzima li se lijek redovito i ispravno. Kod inhalacijskih lijekova osobito je važno naučiti kako ih pravilno uzimati jer je najveći broj neuspjeha liječenja povezan s pogrešnim uzimanjem. Potrebno je ovladati tehnikom pojedinog uređaja za primjenu lijeka jer nisu svi jednaki. Isto tako, potrebno je po aktivaciji uređaja adekvatno udahnuti lijek u pluća jer dio lijeka koji ostane u ustima nema učinka, a može izazvati i oštećenje sluznice usta i grla.
Lijekovi za olakšanje simptoma astme
Lijekovi za olakšanje simptoma koriste se kada dođe do pogoršanja upale te do pojave tegoba u vidu nedostatka zraka. Oni se uzimaju po potrebi, dovode do popuštanja grča mišića te širenja dišnih putova, ali ne djeluju na upalu kod astme. Njihova povećana uporaba upozorava na nezadovoljavajuću kontrolu upale i potrebu povećavanja doze protuupalnog lijeka. Dugotrajno uzimanje većih doza lijekova za olakšanje tegoba bez povećanja doze protuupalnog lijeka može dovesti do daljeg pogoršanja bolesti, trajnog oštećenja plućne funkcije i neželjenih učinaka na funkciju srca. U ovu grupu lijekova spadaju bronhodilatatori kao što su beta-2-agonisti kratkog djelovanja, antikolinergici, teofilin kratkog djelovanja, te adrenergici za teške astmatske napadaje.
Astmu karakteriziraju periodi jače aktivnosti upale i smirivanja upale, zavisno o izloženosti alergenu i različitim iritativnim faktora (virusne infekcije, promjene klimatskih uvjeta, respiracijski iritansi iz okoliša). Intenzitet protuupalnog liječenja se treba prilagoditi intenzitetu upale. To se postiže redovitim kontrolama uz prilagođavanje doze lijekova simptomima i nalazu plućne funkcije. U pogoršanju upale dolazi do pojave tegoba u vidu nedostatka zraka koje se liječe lijekovima za olakšanje simptoma
Ovi lijekovi se primjenjuju inhalacijski, u obliku aerosola, praška ili otopine, mada se neki od njih mogu primijeniti i oralno ili parenteralno. U terapiji bronhalne astme koriste se dvije grupe beta2 agonista i to: lijekovi kratkog djelovanja – salbutamol i terbutalin. Ovi lijekovi se primjenjuju u inhalaciji, uz postizanje maksimalne učinkovitosti nakon 30 minuta od primjene i u trajanju 4-6 sati; ovi lijekovi se uglavnom uzimaju u simptomatskoj terapiji, po potrebi.
Salbutamol je selektivni simpatomimetik koji djeluje na beta-2 receptore bronhijalnih mišića. Spada u grupu kratkodjelujućih beta-2-agonista – djelovanje započinje nakon 5 minuta, maksimalna učinkovitost se postiže za sat vremena. Ukupno djeluje 4-6 sati.
Druga grupa su lijekovi dugog djelovanja - npr. salmeterol i formoterol. Ovi lijekovi se primjenjuju u inhalaciji i njihovo djelovanje traje oko 12 sati. Koriste se redovito, dva puta dnevno, kod bolesnika kod kojih se glukokortikosteroidima ne postiže potpuna kontrola bolesti.
Formoterol je inhalacijski kortikosteroid iz skupine dugodjelujućih agonista beta-2-receptora. Koristi se u kombinacijama sa inhalacijskim kortikosteroidima za održavanje kontrole bolesti i za sprečavanje napada astme. Najčešće se koristi u obliku fiksne kombinacije s kortikosteroidom budezonidom. Formoterol djeluje brzo, djelovanje mu počinje u roku od jedne do dvije minute, a traje 12 sati.
Salmeterol je, kao i formoterol, selektivni beta-2-agonist s dugotrajnim bronhodilatacijskim djelovanjem. Koristi se u kombinacijama sa inhalacijskim kortikosteroidima za održavanje kontrole bolesti i za sprečavanje napada astme. Najčešće se koristi u obliku fiksne kombinacije s kortikosteroidom flutikazonom. Salmeterol djeluje 12 sati.
Postoje lijekovi koji su kombinacija IKS-a i bronhodilatatora. Ti lijekovi se daju kada se samo primjenom protuupalnih lijekova ne može postići dobra kontrola bolesti. Neki kombinirani lijekovi osim što se moraju uzimati redovito radi održavanja kontrole bolesti mogu se uzimati i po potrebi za olakšanje simptoma. Takav način primjene moguć je zbog bržeg početka djelovanja bronhodilatatora. Upravo način djelovanja omogućuje da se ovi lijekovi mogu uzimati u manjoj dozi dok je upala u mirovanju a na prvi znak pogoršanja će se, uzimanjem IKS i bronhodilatatora automatski povećati i uzeta doza protuupalnog lijeka te se prilagoditi intenzitetu upale.
Antibiotici ne smiruju upalu u astmi. U slučaju bakterijske infekcije organizam reagira upalnim procesom kojim se ograničava širenje bakterija, a antibiotik pomaže u odstranjivanju bakterija iz organizma. Kada se one u cijelosti odstrane, nestane čimbenika koji je pokrenuo upalu i ona se smiruje. Upala je u astmi najčešće pokrenuta neadekvatnim odgovorom organizma na čimbenike iz okoliša. Kako se taj čimbenik ne može odstraniti antibiotikom, ovi lijekovi nemaju utjecaja na upalu u astmi.
Koliko dugo traje liječenje astme?
Astma se u načelu liječi trajno jer se liječenjem postiže smirivanje upale i prestanak tegoba, ali se po prestanku liječenja nakon određenog duljeg ili kraćeg vremena tegobe opet vrate. Rijetko uspije postizanje trajne kontrole upale koja se održava bez nastavka liječenja, ali i tada treba biti oprezan. Najčešća greška je kada bolesnik samostalno zaključi da je bolest izliječena i prekine daljnje uzimanje lijekova bez konzultacije s liječnikom i bez kontrole. Tada je znatno povećan rizik od naglog pogoršanja bolesti.
