Vježbe disanja
Ovaj vid edukacije zahtijeva koordinaciju između bolesnika i fizioterapeuta specijaliziranog za dišne probleme. Važno je postići dobru opuštenost tijela u najpovoljnijem položaju (ležeći ili sjedeći), čime se dodatno utiče na smanjenje napetosti u mišićima, a to je preduslov da se mišićni rad pravilno rasporedi. Vrlo je bitno educirati bolesnika o važnosti disanja ošitom (veliki mišić na granici prsnog koša i trbuha). Gibanjem ošita u smjeru gore-dolje povećava se vertikalni promjer prsnog koša, a time se aktivira cijeli plućni parenhim u disanju, pogotovo donji dijelovi pluća.Vježbe relaksacije ili opuštanja važne su za provođenje ostalih fizioterapijskih postupaka pa se moraju provoditi na početku svakog terapijskog tretmana. Neophodno je da bolesnik sam izabere položaj u kojem se može najbolje opustiti, sjedeći ili ležeći. Ležeći polubočni položaj s opuštenim trbušnim mišićima je najbolji jer omogućava pravilno gibanje ošita ili dijafragme. To je najvažniji dišni mišić, koji se nalazi na granici prsnog koša i trbuha. U sjedećem položaju na tvrdoj podlozi bolesnik mora uspravno leđima biti naslonjen na naslon stolice, uz lagano raširena koljena čvrsto oslonjena na podlogu. Opuštenost se mora postići do te mjere da bolesnik osjeti težinu vlastitog tijela i "sluša" svoje disanje. Za postizanje dobre relaksacije treba vježbati svaki dan 2 puta po 10-15 minuta. Tehnika opuštanja važna je i u savladavanju napada otežanog disanja pa ponekad može biti osnovna tehnika u pogoršanju bolesti. Ponekad bolesnici oslonjeni na prozorsku dasku, ogradu i sl., mogu postići dobru relaksaciju u napadu otežanog disanja.
Već spomenuta dijafragma svojim kontrakcijama omogućava pomicanje baze prsnog koša prema trbuhu što omogućava disanje "punim plućima".
Kontrolisano disanje: osoba se treba smjestiti u visoko sjedeći položaj tako da su glava i leđa poduprta osloncem, a stjenka trbuha opuštena. Dlanove treba položiti na područje gornjeg trbuha ispod prsne kosti, udahnuti na nos kako bi se osjetilo podizanje trbušne stjenke ispod dlana, te izdahnuti mirno kroz nos. Ovaj način disanja ne zahtijeva aktivni dišni rad.
Vježbe disanja naprotiv zahtijevaju aktivni dišni rad, pa se izmjenjuju s fazama opuštanja.
Osnovni princip dijafragmalnog disanja s usnom preprekom je udah kroz nos uz kontrolu spuštanja ošita i napuhavanja trbuha ispod dlana koji smo položili na trbuh, a izdah je polagan kroz polu stisnute usnice izgovarajući slovo "f" ili "s", potiskujući dlanom trbušnu stjenku prema leđima. Tokom vježbanja treba produžiti vrijeme izdaha koji treba biti 2x duži od udaha. Ovaj način disanja treba koristiti kod savladavanja napora (penjanje uz stepenice, podizanje ili nošenje tereta).
Postranično širenje prsnog koša također je moguće izvesti uz pomoć posebne tehnike disanja koju kontrolišemo dlanovima postavljenim na donja rebra. Počinje se s fazom izdaha kojom se zrak polako izdiše kroz usta, a dlanovima potiskuju rebra prema dolje. Kod udaha zadržava se jednaki pritisak dlanovima čime se pojača širenje bazalnih dijelova pluća. Moguća je i upotreba pojasa širine 12 cm, a dužine oko 120 cm, koji se postavlja oko prsnog koša u visini donjih rebara, a sprijeda ga postavimo u križni položaj. U fazi izdaha pojas se steže oko prsnog koša čime produžujemo izdah, a prilikom udaha postepeno popuštanje pojasa daje otpor širenju plućnih baza. Ovom tehnikom može se ventilirati samo jednu plućnu bazu.
Vježbe treba najmanje 2x dnevno ponavljati, po tri serije od 5-10 udaha, a savladavanje tehnike kontroliranog i dijafragmalnog disanja dovesti do automatizma, što znači disati "bez razmišljanja".
Ritmičke vježbe za istezanje i jačanje treba svakodnevno provoditi zbog održavanja pokretljivosti ramenog pojasa, kičme i zglobova nogu. Ove vježbe mogu se izvoditi u stojećem i ležećem položaju.
