Međutim, simptomi koje smo naveli u većini slučajeva ne dovode pacijenta u stomatološku ordinaciju. To stanje traje neko vrijeme. Karijes, napredujući u dubinu, zahvata tkivo koje ispunjava prostor smješten u zubu-zubnu pulpu. To tkivo popularno je nazvano "živac".
Upala "živca" odnosno pulpe naziva se pulpitis. Najvažniji simpom pulpitisa je bol, oštar ili tup, koja ometa svakodnevne aktivnosti pacijenta. Može se javiti na nadražaj, pri čemu traje duže, čak i kad je nadražaj prestao. Bol se može javiti i spontano. U nekim situacijama pacijent ne može odrediti zub koji ga boli, pošto se bol širi u okolinu zuba pa čak i u suprotnu vilicu. Bol se pojačava termičkim nadražajima (toplo/hladno).
Odumiranje živca naziva se nekroza (gangrena). Obično je bez bolova, ali pacijent primjećuje promjenu boje zuba.
Ako se zub ne liječi u fazi pulpitisa i nekroze pulpe, onda se infekcija širi u viličnu kost, pri čemu se formira tzv. dentogeni apsces. Manifestuje se otokom i jakim bolom. Zub je osjetljiv na dodir. Otok može biti jako izražen, sa deformaciom lica.
Sve ovo zahtijeva liječenje kanala korjena zuba odnosno endodontsku terapiju ili laički rečeno "vađenje živca". Suština endodontske terapije je da se kanal korjena zuba očisti, dezinficira od bakterija koje su izazvale problem. To se postiže posebnim instrumentima koji izgledaju kao igle, ali u stvari nisu igle već turpije kojima se zub iznutra čisti. Nakon toga zub se puni odgovarajućim materijalom, plombira ili se radi keramička krunica i na taj način se vijek zuba produžava.
Pitanje koje pacijenti često postavljaju odnosi se na bol u toku izvođenja procedure. Sam postupak se izvodi u lokalnoj anesteziji i u većini slučajeva je bezbolan. U određenom broju slučajeva bol se može javiti i nakon protokola lokalne anestezije.
Bez obzira na kvalitet zubnih nadoknada, ipak su najbolji sopstveni zubi. Zato bi trebalo posvetiti pažnju liječenju zuba, odnosno pokušati spasiti svaki svoj zub.