Dugotrajna izloženost stresu i nesigurnosti prema mišljenu stručnjaka pogoduju razvoju različitih anksioznih stanja, a jedno od najučestalijih su napadi panike. Osobe koje su ga doživjele, napad panike opisuju kao jedno od najneprijatnijih životnih iskustava. U trenucima trajanja paničnog napada osoba je preplavljena intenzivnim osjećajem straha i uznemirenosti koji započinje naglo i bez vidljivog povoda ili uzroka.
Zašto doživljavamo napade panike? Koji su glavni simptomi paničnih poremećaja i kada je vrijeme da se potraži pomoć stručnjaka? Odgovore na ova pitanja potražili smo u Psihološkom savjetovalištu ABC gdje smo razgovarali sa mr. psihologije Eminom Osmanović-Bašić. U razgovoru za NajDoktor.ba Osmanović-Bašić, između ostalog, govori o metodama samopomoći kod pojave paničnog napada te kako uspostaviti mentalnu ravnotežu u životu. Saznajte i na koji način možete pružiti pomoć ukoliko vama neko blizak ili u vašoj okolini pati od ponavljanih paničnih napada.
Koji su glavni simptomi paničnog napada/poremećaja?
Osmanović-Bašić: Panični napad se sastoji od niza zastrašujućih tjelesnih simptoma, koji mogu uključivati ubrzano lupanje srca, ostajanje bez daha, vrtoglavicu ili mučninu. Također, zastupljeni simptomi su i bol u grudima, znojenje, potom navale topline ili hladnoće, drhtanje, trnci u rukama i nogama i osjećaj nestvarnosti ili otuđenosti. No, ne moraju biti prisutni svi ovi navedeni simptomi da bismo govorili o paničnom napadu/poremećaju.
Inače, treba navesti i da zbog uznemirujuće i iznenadne pojave simptoma osoba koja doživljava panični napad vjeruje da je u opasnosti od mogućeg srčanog udara, padanja u nesvijest ili gubitka kontrole nad sobom.
Šta je zapravo panični poremećaj?
Osmanović-Bašić: Da bi dijagnosticirali panični poremećaj neophodno je da osoba ima ponavljajuće napade panike, plaši se mogućih budućih paničnih napada i posljedica do kojih može dovesti napad. Takva osoba je zbog toga izmijenila svoje navike i ponašanja u određenim situacijama. Panični poremećaj spada u anksiozna stanja, dakle u pozadini panike je visok nivo anksioznosti.
Preciznije, kod paničnog napada se zapravo radi o katastrofičnim, pogrešnim interpretacijama tjelesnih simptoma. Obično se prvi panični napad javi tokom određenih stresnih situacija ili usljed fizičkih stanja umora, gladi, dehidracije ili bolesti. Kao rezultat takvih stanja prirodno se javljaju fiziološke promjene kao što je lupanje srca, ubrzano disanje, znojenje ili vrtoglavica, koje osoba pogrešno interpretira kao da će imati srčani napad, ugušiti se ili "poludjeti". Osoba postaje oprezna u vezi svojih tjelesnih osjeta, te ako ih pogrešno interpretira kao opasne, dolazi do porasta straha. Strah intenzivira tjelesne reakcije i tako se sve zavrti u krug koji kulminira paničnim napadom.
Kada se treba obratiti za pomoć stručnjacima? Postoje li neki momenat kada osoba treba reći sad je dosta - potražit ću pomoć psihologa?
Osmanović-Bašić: S obzirom da trenutno postoji niz učinkovitih tretmana paničnog poremećaja, kao što je kognitivno-bihevioralna terapija i niz lijekova na tržištu, nema razloga da se osoba dugo vremena nosi sa ovim zaista iscrpljujućim stanjem, koje može uticati na dosta segmenata života osobe. Što se osoba ranije javi na tretman, brže će doći do smanjenja pojave paničnih napada.
Da li i u koje sve poremećaje neliječena panika može da preraste?
Osmanović-Bašić: Često se uz panične napade vezuje agorafobija - stanje u kojem osoba počinje izbjegavati niz situacija kao što su otvoreni prostori, javna mjesta ili mjesta sa mnogo ljudi, jer ih osoba asocira sa pojavom paničnih napada.
To može dovesti do toga da osoba odbija uopće izaći iz kuće, odlaziti na posao ili obavljati druge aktivnosti, ili pak to može samo uz pratnju određenih, bliskih osoba. To posljedično može dovesti do problema u profesionalnom, društvenom, porodičnom ili bračnom životu.
Zbog povećane potrebe da se izbjegne niz situacija koje bi mogle dovesti do paničnog napada ili visokog intenziteta anksioznosti, život osobe postaje sve više ograničen i uskraćen aktivnostima koje dovode do osjećaja zadovoljstva i uspjeha, te može doći do razvoja depresije.
Kako pomoći osobi sa paničnim poremećajem?
Osmanović-Bašić: Ukoliko nama neko blizak ili u našoj okolini pati od ponavljanih paničnih napada, treba pokazati razumijevanje za patnju koju osoba doživljava. Iako se ponekad osobama koje nisu doživjele panični napad čini da je taj strah iracionalan i neutemeljen, osoba zaista pati i percipira znatnu količinu opasnosti. Često bliske osobe iz najbolje namjere potkrepljuju razvoj anksioznosti time što svojim ponašanjem pokazuju da vjeruju da je osoba zaista u životnoj opasnosti.
Neophodno je naći ravnotežu između razumijevanja za patnju i ponašanja koja neće dalje potkrepljivati uvjerenje osobe da je u opasnosti. Često je potrebna stručna pomoć i od nje ne treba zazirati, jer zaista adekvatan tretman može olakšati osobi patnju i pomoći joj da se vrati svojim aktivnostima.
Šta osoba može sama da uradi u toku napada?
Osmanović-Bašić: Najbrži način da se osoba smiri u toku napada je disanjem. To može biti disanje u papirnatu kesu, kao što možemo vidjeti u mnogim filmovima, ili što je prikladnije u vanjskim situacijama u zatvorene šake ruku stavljene preko usta.
Usporeno i duboko disanje, te umirujuće rečenice da se ništa loše neće desiti ili preusmjeravanje pažnje sa katastrofičnih misili na vanjske situacije može brzo pomoći.
Kako i koliko dugo se liječi panični poremećaj?
Osmanović-Bašić: Kao najbolji tretman za panični poremećaj pokazala se kognitivno-bihevioralna terapija koja pokazuje uspjeh u 75-90 posto slučajeva. Također, postojeći lijekovi pokazuju visoku razinu uspješnosti u liječenju paničog poremećaja, stim da postoji mogućnost da se sa prestankom uzimanja lijekova vrate panični napadi. Upravo zbog toga, preporučuje se da se uz lijekove uključi i kognitivno-bihevioralni tretman.
Trajanje tretmana ovisi o mnogo faktora, te je veoma teško reći koliko dugo se liječi. Prosječni plan tretmana u kognitivno-bihevioralnoj terapiji iznosi 12 sesija, stim da tretman može trajati kraće ili duže od navedenog vremena.
Imate li možda savjet za naše čitatelje, kako sačuvati mentalno zdravlje i uspostaviti ravnotežu u životu?
Osmanović-Bašić: Danas smo u našoj zemlji izloženi mnogobrojnim stresorima, izazovima i pritiscima, a na koje imamo malo ili nimalo uticaja. Ovo je vrlo važno shvatiti.
Veoma je teško postići ravnotežu i „ne nervirati se“. Međutim, zdravi način života kao što je redovna ishrana, dovoljno odmora, uvođenje hobija i stvari koje volimo i uživamo da radimo mogu doprinijeti osjećaju ravnoteže. Na probleme treba gledati kao na svakodnevni dio života kojima treba pristupiti kroz aktivno traženje rješenja, ali i naučiti se da „pustimo“ stvari na koje nemamo uticaja.
NajDoktor.ba
Slični članci
