Piriformis mišić
Piriformis mišić je mali mišić smješten duboko u stražnjici (iza velikog stražnjičnog mišića/ gluteus maximus). Nalazi se u donjem dijelu kičme i spaja se na gornjoj površini svakog femura (butne kosti). Funkcija mu je da pomogne rotiranje kuka i okretanje nogu i stopala prema vani.
Pokreće se dijagonalno, sa bedrenim živcem koji se nalazi vertikalno i direktno ispod njega (iako kod pojedinih osoba živac može prolaziti kroz mišić ili preko mišića).
Uzroci Piriformis sindroma
Tačni uzroci Piriformis sindroma su nepoznati. Međutim, sumnja se da uzroci pojave ovog sindroma mogu biti:
• Grč mišića u piriformis mišiću, bilo zbog iritacije u samom piriformis mišiću ili iritacije obližnje strukture, kao što su sakroilijačni zglobovi ili kuk.
• Zatezanje mišića, kao odgovor na ozljedu ili spazam
• Oticanje piriformis mišića, zbog povrede ili spazma
• Krvarenje u području piriformis mišića.
Bilo koji od navedenih problema mogu utjecati na piriformis mišić (izazvati bol u stražnjici) ili utjecati na susjedni bedreni živac (izazvati bol, peckanje ili ukočenost u zadnjoj strani butine, listu ili stopalu).
Simptomi i dijagnoza Piriformis sindroma
Ne postoji jednostavan dijagnostički test za Piriformis sindrom koji izaziva iritacije bedrenog živca.
.gif)
Stanje se primarno dijagnosticira na osnovu simptoma pacijenta i fizičkim pregledom te nakon isključivanja drugih mogućih uzroka bolova kod pacijenta.
Simptomi Piriformis sindroma
Najčešće pacijenti opisuju akutnu osjetljivost u stražnjici ili bolove duž zadnje strane butine, lista i stopala.
Tipični simptomi mogu uključivati:
• Tupu bol u stražnjici
• Bol duž zadnje stranu butine, lista i stopala (išijas)
• Bol prilikom hodanja uz stepenice ili nagibe
• Povećana bol nakon dužeg sjedenja
• Smanjen opseg pokreta zgloba kuka
Navedeni simptomi Piriformis sindroma često postaju izraženiji nakon dužeg sjedenja, hodanja ili trčanja, a pacijent se bolje osjeća tokom ležanja na leđima.
Dijagnosticiranje Piriformis sindroma
Dijagnoza Piriformis sindroma se temelji na pregledu anamneze pacijenta, fizičkom pregledu i eventualno putem dijagnostičkih testova.
Piriformis sindrom se često dijagnosticira kroz proces koje isključuje druge moguće uvjete, koji mogu biti uzrok simptoma, kao što je lumbalna diskus hernija ili sakroilijačna disfunkcija.
Fizički test
Fizički test uključuje ispitivanje kuka i noge kako bi se ustanovili uzroci reduciranog ili otežanog kretanja donjih ekstremiteta i bola u donjim dijelu leđa.
Tipično kretanje kuka će uzrokovati bol. Test će identificirati ili isključiti druge moguće uzroke bolova išijasa, kao što su testiranje za lokalne osjetiljivosti i snagu mišića.
Medicinska povijest
Anamneza uključuje detaljan pregled pacijenta i podrazumijeva preglede kao što su ortopedski testovi, neurološki testovi, duboki refleksi, tonus i snaga mišića, koliko su dugo simptomi bili prisutni, da li su počeli postepeno ili nakon ozljede.
Dijagnostički testovi
Rendgen i druga spinalna snimanja ne mogu otkriti ako je bedreni živac iritiran od piriformis mišića. Međutim, dijagnostički testovi (kao što su Rengen, MRI i testovi nervne provodljivosti) mogu isključiti druge uzroke slične simptomima Piriformis sindroma.
Fizikalna terapija za Piriformis sindrom
Osim osnovnih istezanja, sveobuhvatna fizikalna terapija i program vježbi može se prilagoditi stanju svakog pacijenta.
Vježbe
Fizioterapeut, fizijatar, kiropraktičar ili drugi kvalificirani zdravstveni praktičar može prilagoditi program istezanja i opseg pokreta koji pomažu funkciju mišića i smanjuju spazam.
Masaža
Masaža (ručno otpuštanje) koju izvodi fizioterapeut ili drugi kvalifikovani specijalista poboljšava ozdravljenje povećanjem protoka krvi u tom području i smanjenjem spazma mišića. Osim istezanja i fizikalne terapije, većina tretmana za Piriformis sindrom uključivat će dodatne terapije.
Sveobuhvatni pristup liječenja Piriformis sindroma može uključivati kombinaciju sljedećih nehirurških tretmana:
Terapija toplo/vruće za Piriformis sindrom
Led i hladna masaža
Na početku, pacijent leži u udobnom položaju na stomaku. Led se stavlja na bolno područje i drži se oko 20 minuta. Ponavlja se po potrebi svakih 2 do 4 sata.
Također, terapija može biti korisna i u kombinaciji sa nježnim masiranjem bolnog područja velikom kockom leda. Ako se led nanosi direktno na kožu (umjesto hladnog paketa), ograničiti njegovo držanje na 8 do 10 minuta, kako bi se izbjegle ledene opekotine.
Vruća terapija
Smatra se da je korisno kombinirati hladnu i vruću terapiju. Kod terapije toplim jastučićima, pacijent leži na stomaku i grejni jastučić stavlja se na bolno područje u trajanju do 20 minuta.
